Pojam zaliha kod svakog poduzetnika, ovisno o njegovom „core“ biznisu, znači različito.

Kod firmi koje se bave veleprodajom i maloprodajom, zalihu čini trgovačka roba koja je namijenjena daljnjoj prodaji.

Kod firmi koje se bave proizvodnjom, zalihu čine sirovine i repromaterijal od kojih će nastati proizvod za prodaju, a nakon završenog procesa proizvodnje, zalihu čine gotovi proizvodi na skladištu.

Kod firmi koje se bave servisnim uslugama, zalihu čine različiti materijali i dijelovi koji su im potrebni za obavljanje servisa.

U pravilu, sve zalihe se vode po netto nabavnoj vrijednosti, odnosno prosječnoj ponderiranoj nabavnoj vrijednosti. To znači da se konstantno korigira ta prosječna cijena za robu koja je na zalihi (to je posebno izraženo ako su ulazi iste robe na skladište po različitim ulaznim cijenama).

Od  uspješnosti prodaje ovisi i brzina obrtaja navedenih zaliha.

Ako vam se pak zalome veće količine roba na zalihi, ovo su tri opcije:

Donacija – koristi se kao porezni štit i ide na trošak poslovanja

Uništavanje uz prisustvo Porezne uprave – otpis je porezno priznat rashod, ali smanjuje dobit

Uništavanje bez prisustva Porezne uprave – plaćate PDV na iznos uništene robe, nije porezno priznat rashod i na kraju godine ćete još platiti i porez na dobit

Bilo bi najbolje kada niti jednu od ove tri opcije ne biste morali koristiti.

ZAPAMTITE:
Uvijek imajte budno oko nad svojim zalihama i ostavite prostora za fleksibilnost. Situacija na tržištu nije stabilna i jedna veća narudžba zaliha bi vas mogla stajati, pa čak, i vašeg biznisa.