Svi znamo onu narodnu: složna braća kuću grade.
Ili onu: U dvoje je lakše!
Uglavnom te uzrečice koristimo u privatnom životu, međutim, možda ih možemo preslikati i na biznis.
Itekako!
Samo pod nekim jasno definiranim uvjetima.
Kroz moje radno iskustvo vidjela sam puno partnerskih odnosa i u pravilu, gotovo uvijek se radilo u dvije osobe.
Partnerstvo im samom početku poduzetničkog puta daje određenu sigurnost: nismo sami, imamo osobu s kojom možemo podijeliti sve svoje strahove, želje, planove i to u početku bude dovoljno.
Kada budući poslovni partneri dođu k meni na dogovor oko usluge računovodstva, moje prvo pitanje je kako su oni regulirali svoje odnose u firmi.
Oni uvijek složno odgovore da im je to riješio javni bilježnik u društvenom ugovoru.
Dalje ih pitam: A vaši odnosi? Kako su riješeni mimo onoga što je po špranci napisano u društvenom ugovoru?
Sad nastaje muk.
Većina partnera uopće ne smatra da i taj odnos treba regulirati ugovorom, jer on uopće nije pod upitnikom.
Pa složna braća kuću grade!
Samo do kada.
Uglavnom do trenutka kada se jedan od partnera počinje pitati zašto on radi 24/7, a njegov partner ne.
Ili kako će mu i tko platiti to što toliko radi!
Zašto on mora sve sam?
I tu priča o složnoj braći pada u vodu.
Upravo zato svaki partnerski odnos u biznisu treba i ugovor kojim se jasno definira:
- Kako se kompenzira koji rad
- Kako će se postupiti u određenim situacijama
- Tko će raditi posao managera
- Kako će se honorirati operativni rad
- I sve ostale sitnice koje iskrsnu.
Upravo zato bi bilo pametno, kao i kod ulaska u brak, potpisati “predbračni” ugovor i u poslovnom partnerstvu.
Vjerujte mi, imat ćete puno veće šanse za opstanak!