Dakle, razmišljam o tome koliko uloga ja imam u svojoj firmi: od čistačice, računovotkinje, knjigovotkinje, menadžera, psihologa ponekad i medijatora, financijskog savjetnika, edukatora.
Ali od svih tih uloga, tri su najbitnije na mom poduzetničkom putu: vlasnik, manager i mentor (a ne šef).
Kroz dugi poduzetnički staž imala sam prilike susresti se i surađivati s jako puno različitih poduzetnika. Međutim, jedna stvar je zajednička i vidljiva je kod svih – da su poduzetnici ujedno i menadžeri u svojim firmama.
Ono što sam primijetila kod većine, svi redom su sjajni u svom core biznisu, ali vještine u vođenju firme su malo manje sjajne (ovo je vrlo blago rečeno).
Naime, kada bi se poduzetništvo uvelo kao obavezni predmet u školskom obrazovanju, sigurno bi nas moglo bolje pripremiti u životu na ono što nas čeka na poduzetničkom putu.
Sjećam se da sam popunjavala jedan upitnik na prvom satu predavanja iz Poduzetništva na jednoj visokoj školi.
Razmišljala sam uopće što će mene tamo netko moći naučiti (tada sam imala staž poduzetnice 20 godina i uspješno plivala na tržištu sve te godine).
Na pitanje što očekujete da ćete naučiti u ovom semestru, moj odgovor je bio „vjerojatno ću naučiti što sam sve krivo radila zadnjih 20 godina“.
Ukratko, puno sam naučila i shvatila da sam jako puno griješila.
S obzirom da smo mlada država i da je poduzetništvo kod nas „friško“, stava sam da bi nam postotak uspješnosti poduzetnika bio puno veći kada bismo ipak imali priliku nešto naučiti o poduzetništvu prije nego uplovimo u te vode.
Start nam je uvijek bez plana, odluke su nam u pravilu uvijek ad hoc ili uvjetovane okolnostima (što nekada i nije loše jer to dokazuje našu fleksibilnost), bojimo se zaposliti ljude i grcamo u poslu dok ne izgorimo ili dok zbog toga ne postanemo lošiji u kvaliteti pružanja naše usluge.
O menadžmentu i financijama znamo stvarno vrlo malo ili ništa.
Pogled izvana na našu firmu, koristeći bar SWOT analizu, bio bi od velike pomoći u određivanju strategije koju ćemo primijeniti u našem biznisu.