Moj mentor je mene naučio puno toga o moći jer je on sam bio vrlo moćan čovjek.

Mene nije čak ni izbezumljivala ta njegova moć koju je on pokazivao prema drugim ljudima, već mi je fascinantno bilo kako se ti drugi ljudi daju gaziti.

Vjerujem da je to samo zato što su ga trebali.

A ja sam, pak, stalno s njim bila u nekoj borbi, u nekom fajtu, u nekim zabranama.

Jer me morao slušati.

Često mi je znao reći: U mojim drugim firmama mi nitko ne brani raspolagati mojim novcima, jedino mi ti ne daš!

Moj odgovor je bio: Ili tako ili nikako!

Upravo zbog toga, ja sam od njega dobila takvo poštovanje, za koje vjerujem da je malo ljudi od njega doživjelo.

Vukao me na sve sastanke s vrlo utjecajnim ljudima iz poduzetničkog svijeta, s različitim savjetnicima i svaki put kada bi netko njemu dao neki savjet o poslovanju on bi se okrenuo meni i rekao:

“Samo malo, moj štreber (tako me uvijek zvao, nikada imenom) se mršti. Da čujem što ona misli o tvom savjetu.”

Govorimo o vrlo bogatom čovjeku, koji je imao svog vozača, tisuće zaposlenika i držao u rukama konce velikih tvrtki.

Danas kada se osvrnem znam zašto me poštovao - jer se nisam dala slomiti.

Nije problem u ljudima koji imaju moć.

Problem je u onima koji takve ljude stavljaju na pijedestal, dive im se i daju se on njih gaziti.

Tako im samo još dodatno potpiruju tu moć.

Moć je ok.

Mi svi želimo moć i žudimo za njom, jer nam to u nekom dijelu olakšava život.

Ljudi na razne načine mogu izgraditi svoju moć. Ja sam, na primjer, svoju moć izgradila putem znanja i kompetencija.

Vjerujem da je većina moćnika, koje ljudi gledaju s divljenjem, izgradila svoju moć isključivo na svom egu i bahatom nastupu.

Ljudi ih gledaju površno, kao da su u celofanu, dive im se, a u principu ne znaju ništa stvarno o njima.

Takvu vrstu moći sjajno potpiruju i društvene mreže.

Evo baš me zanima što vi mislite o moći: je li ona dobra ili loša?