Na jednom poslovnom eventu susrela sam jednu poduzetnicu koju poznajem.

Kaže ona da baš dobro da me srela, jer baš planira ući u neki novi biznis.

ONA: Pa znaš, ja bi s frendicom…

JA: STOP! Biznis ne trpi: ja bi s frendicom. Želim znati i vidjeti sve na papiru kako si to isplanirala.

ONA: Pa ja, znaš… ne stignemo se ni vidjeti…

JA: STOP! Je l’ ti to nešto govori o toj cijeloj priči? Kako mislite zajedno raditi ako se VEĆ SADA ne stignete ni vidjeti, a niste još ni krenule? Ti ideš u posao i ulažeš novac s nekim s kim se ne stigneš niti vidjeti?

Nakon toga mi je ispričala sve što želi raditi, a moje sljedeće pitanje je bilo: A zašto ti nju trebaš?

ONA: Trebam njen prostor i trebam njene klijente.

JA: STOP! Ti ulažeš novac u aparate, za koje se trebaš educirati i na kojima ćeš TI na kraju raditi. Dakle, ti ulažeš puno, a što ona ulaže?

ONA: Pa ona mi daje svoje klijente.

JA: Hajmo probati ovako: ti ostani samostalna kao i do sada, uloži u aparate, a ženi daj postotak od prometa zato što ti je prepustila svoje klijente, odnosno svoje tržište. No, prije svega, idemo mi izračunati koliko u postotku vrijedi to njeno tržište, da uopće znaš s čim možeš računati i koliki je njen ulog u biznis.

Ispričala sam vam ovaj komadić razgovora samo iz razloga da vas osvijestim o tome kako većina zajedničkih poslovnih ideja nastaje i kako je od samog starta osuđena na propast.

Ova poduzetnica s početka priče našla se u problemu i tražila je izlaz.

Preuzimanje nečijeg uhodanog posla može biti jako dobar potez, ali vas može i pokopati puno dublje nego što bi vas pokopala propast u vlastitom biznisu.

Drugim riječima: kada ulazite u poslovne odnose, isključite paniku i emocije i uključite racio. 

Stavite sve na papir i posavjetujte se s nekim tko će vam dati pogled iz nekog drugog kuta, prije nego uskočite u neke nepromišljene investicije.