Mnogi od vas možda niti ne znaju da sam “naslijedila” posao od svog šefa. 

Ako ste sada možda pomislili: “Ah, lako tako!”, nastavite čitati.

Vjerujte mi, bilo je sve, samo ne lako.

Bila sam mlada, u svojim dvadesetima i radila sam u knjigovodstvenom servisu. Moj šef je bio od onih koji su se rijetko pojavljivali u uredu, a to se odražavalo na poslovanje i na naš tim (zaposlenici su se jako često mijenjali).

Ja sam uvijek ostajala i vukla koliko god sam mogla.

Tako je jednog dana šef došao i rekao da zatvara servis i da se mi snađemo kako znamo i umijemo.

On više ne može. Nagomilao je zaostatke prema klijentima (a svi znamo što to znači i za klijente i za knjigovodstveni servis) i on je odlučio zatvoriti.

Ni sama ne znam otkud mi hrabrosti, ali ja sam mu ponudila da preuzmem njegove klijente i sve dugove koje je nagomilao.

Pristao je!

Pristali su i njegovi klijenti.

Narednih 6 mjeseci ja sam spavala vrlo malo ili ništa i samo sam - radila!

Morala sam odraditi sve njegove dugove i postaviti vlastito poslovanje na zdrave temelje.

Uspjela sam!

Odradila sam sve zaostatke, zadržala klijente i oformila svoj mali tim.

Danas, nakon gotovo trideset godina, oni koji znaju ovu priču, pitaju me bih li to ponovo učinila.

Moj odgovor je: NI U LUDILU!

Međutim, bit ove priče nije bih li ja to ponovo učinila ili ne, već STVARANJE PRILIKE.

Većina čeka priliku da se dokaže.

Većina čeka priliku da pokuca na vrata.

Većina kuka kako prilika nema.

Pa ako ih već nema - što vas sprječava da ih sami stvorite?